Zbirka Matice hrvatske (MH) predstavlja najstariju arhivsku zbirku u Odsjeku za etnologiju. Matica hrvatska je 1951. godine Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti predala na čuvanje cjelokupnu zbirku rukopisa narodnih pjesama i drugog folklornog gradiva (pripovijetke, predaje, zagonetke, poslovice, opisi običaja itd.) koja se smatra jednom od najznačajnijih i najbogatijih na području srednje i jugoistočne Europe. Starije gradivo iz sredine 19. stoljeća većinom potječe iz sjeverne Hrvatske, a ono najobilnije iz posljednje četvrti 19. stoljeća uglavnom potječe iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine te gorske Hrvatske. Ono je sustavno prikupljano Matičinom akcijom nakon objavljivanja Poziva za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama 1877. godine, kojemu je idejni tvorac bio don Mihovil Pavlinović. U njemu se kao zasebni korpusi odnosno ciklusi izdvajaju kršćanski i muslimanski. Ovo je tek djelomično objavljeno gradivo u Matičinim edicijama Hrvatske narodne pjesme (sv. I-X, od 1896. do 1942.) i Rukopisna baština pobudilo izniman interes domaćih, ali i svjetskih folklorista od svoga nastanka sve do današnjeg doba. Od 2002. godine djelatnici Odsjeka za etnologiju kontinuirano rade na kritičkom objavljivanju antologijskih rukopisa.

Osnovni podatci o svakoj pojedinačnoj rukopisnoj zbirci Matice hrvatske nalaze se u dokumentacijskom pregledu arhivskog gradiva Odsjeka za etnologiju, a mogu se pregledati u Zborniku za narodni život i običaje, knjiga 55 iz 2010. godine (poglavlje: Zbirka Matice hrvatske, str. 261-375).

under construction