Akademik Dario Vretenar rođen je 29. listopada 1958. u Puli. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je fiziku 1982. godine, magistrirao 1985. te doktorirao 1988. radom iz teorijske nuklearne fizike. Poslijedoktorsko usavršavanje provodi na Sveučilištu u Bologni i Sveučilištu Yale (1989.-1991.) te kao stipendist Alexander von Humboldt zaklade na Tehničkom Sveučilištu u Münchenu (1991.-1993.). Od 1982. godine zaposlen je u Zavodu za teorijsku fiziku Fizičkog odsjeka, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 1993. godine izabran je za docenta, a izvanredni profesor postaje 1997. Za redovitog profesora izabran je 2001., a za redovitog profesora u trajnom zvanju 2006. godine. Bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Bologni, na Tehničkom Sveučilištu u Münchenu, Sveučilištu Tokio i Sveučilištu Peking. Kao gostujući znanstvenik radio je na sveučilištima u Bologni, Chongqingu, Jyvaskyli, Münchenu, Pekingu, Solunu, Tokiju, te u nacionalnim laboratorijima GSI-Darmstadt (Njemačka), Legnaro (Italija), IPN-Orsay (Francuska) i Oak Ridge (SAD). Područje znanstveno-istraživačkog rada D. Vretenara je teorijska nuklearna fizika: teorija funkcionala gustoće i njezine primjene u opisu strukture egzotičnih atomskih jezgri daleko od stabilnosti, nuklearna efektivna teorija polja, nuklearna astrofizika, algebarski modeli strukture atomske jezgre i fizika visokih angularnih momenata. Objavio je više od 260 znanstvenih radova u časopisima uvrštenim u Web of Science (WoS) bazu, citiranih više od 10.000 puta s h-indeksom 54. Voditelj je smjera Nuklearna fizika na doktorskom studiju Fizike. Od 2019. godine gostujući je profesor na Sveučilištu Peking. Od 2004. do 2008. bio je predsjednik Upravnog vijeća Instituta za fiziku u Zagrebu i član Područnog znanstvenog vijeća za prirodne znanosti. Od 2009. do 2017. bio je predsjednik Matičnog odbora za polje fizike. U razdoblju od 2005. do 2011. bio je u dva mandata član Programskog savjeta Nacionalnog laboratorija: „Istituto Nazionale di Fisica Nucleare – Laboratori Nazionali di Legnaro“, Italija, a od 2013. do 2017. član Programskog savjeta „Accelerator Laboratory“, University of Jyväskylä , Finska. Od 2017. do 2020. član je programskog savjeta “ISOLDE and Neutron Time-of-Flight Experiments Committee”, CERN. Divisional Associate Editor časopisa Physical Review Letters od 2020. Od 2013. predsjednik je Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost. 2002. godine dobio je godišnju nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za područje Prirodnih znanosti i Matematike. Državnu nagradu za znanost iz područja Prirodnih znanosti dobio je 2003. godine.Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2012. godine, te za člana Europske akademije (Academia Europaea) 2016. godine. Za glavnog tajnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2019.