Tkalčić, Ivan Krstitelj, hrvatski povjesničar i svećenik (Zagreb, 4. V. 1840 – Zagreb, 11. V. 1905). God. 1855. stupio je u zagrebačko sjemenište, 1861. završio bogosloviju i 1862. bio zaređen za svećenika. Do 1867. bio je kapelan u Sisku, a potom do 1905. prebendar zagrebačke prvostolne crkve te je za Prvostolni kaptol obavljao različite službe. Bio je aktivan i u političkom životu te je 1873. kao pristaša Neodvisne narodne stranke bio izabran za gradskoga zastupnika Zagreba. God. 1882–92. bio je knjižničar te 1882–96. arhivar JAZU. Od 1883. redoviti član JAZU. Proučavao je hrvatsku svjetovnu i crkvenu prošlost, napose slavensko bogoslužje i glagoljaštvo te prošlost pojedinih crkvenih redova u Hrvatskoj (Hrvatska povjestnica, 1861; Parnice proti vješticam u Hrvatskoj, 1891). Najveći je dio njegova opusa posvećen povijesti Zagreba, Zagrebačke biskupije i njezinih istaknutih predstavnika (Sbor prebendara prvostolne crkve zagrebačke, 1884; Prvostolna crkva zagrebačka nekoć i sada, 1885; Ivan arcidjakon Gorički domaći pisac u 14. vieku, 1886), a njegove zbirke izvora (Povjestni spomenici zagrebačke biskupije, I–II, 1873–74; Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba priestolnice Kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske, I–XI, 1889–1905) temelj su za istraživanje zagrebačke prošlosti. U nizu Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium priredio je zaključke dubrovačkih vijeća iz XIV. st.: Dubrovački spomenici. Knjige reformacija (Monumenta ragusina. Libri reformationum, I–II, 1879–82). Okušao se i kao pjesnik i književnik (Severila ili slika iz progonstva kršćanah u Sisku, 1866). Dio njegove ostavštine čuva se u Arhivu HAZU.
