Pred najezdom Osmanlija moliški Hrvati prebjegli su u 15. i 16 stoljeću iz Podbiokovlja i Makarskog primorja (između rijeka Cetine i Neretve) u južnotalijansku pokrajinu Molise, živeći generacijama u trima selima (Acquaviva Collecroce/Živavoda Kruč, San Felice del Molise/Stifilić i Montemitro/Mundimitar) gotovo petsto godina. Građa pristigla donacijom u novoformiranu knjižničnu zbirku obuhvaća knjige (rječnici, romani, zbirke pjesama, prijevodi raznolikih književnih djela na moliškohrvatski jezik), časopise i CD-ROM-ove (zvučne knjige, audio CD-i) koji predstavljaju važan doprinos očuvanju etnolingvističkog identiteta najstarije i najmanje iseljeničke skupine Hrvata u Europi.