Brusina, Spiridion (Špiro), hrvatski zoolog (Zadar, 11. XII. 1845 – Zagreb, 21. V. 1908). Studirao u Beču. Profesor u Zadru postao 1867., a potkraj te godine pristav u prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu. Proučavao je žive i izumrle mekušce te ptice i sisavce. Sabrao je veliku zbirku naših kopnenih, slatkovodnih i morskih mekušaca. Iz područja malakologije objavio je 60 rasprava, od kojih se ističe Građa za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (1897). Prvi u nas organizirao ornitološka promatranja. Uz pomoć Milutina Barača uredio je najbolju lokalnu ornitološku zbirku ondašnje Austro-Ugarske. O pticama je objavio 20 rasprava, a najpoznatije su: Ptice hrvatsko-srpske s obzirom na ostali slovenski jug (1888) i Motriocem ptičjeg svijeta (1890). O hrskavičnim morskim ribama objavio je Morski psi Sredozemnog i Crljenoga mora (1888), a o morskim sisavcima raspravu Sisavci Jadranskog mora (1889). Sveučilišni profesor u Zagrebu postao 1876. Kontaktirao s najpoznatijim zoolozima, od Moskve do Cambridgea, a dopisivao se i s Darwinom. Zajedno s Gj. Pilarom, 1885. osnovao je Hrvatsko naravoslovno društvo te postao njegov prvi predsjednik i urednik njegova Glasnika. Bio je oduševljeni pobornik Darwinovih ideja. Zalagao se za osnivanje znanstvenih zavoda za istraživanje života u moru na jadranskoj obali, a sam je vodio prvo hrvatsko pomorsko putovanje od Kraljevice do Kotora (1894). Zagovarao osnivanje zoološkog vrta u Zagrebu. Važne su i njegove rasprave: Prirodopisne znanosti, osobito zoologičke, uopće i kod nas (1876), Zoologija i Hrvati (1886) i dr.