Sirotković Jakov, sveučilišni profesor. Rođen 7.XI.1922. u Rabu. Roditelji: Sirotković Ivo, službenik i Lucija Sirotković (rođena Zanki). Supruga: Ecija Ljubetić Sirotković, diplomirani ekonomista, kćerka Maja, liječnik.
Osnovnu školu završio u Šibeniku, a srednju u Zagrebu 1941. godine (III. muška realna gimnazija). Studirao medicinu od 1941. do 1943. godine, od 1943. do 1945. u NOB-u(referent saniteta Zagrebačkog odreda, III. brigade 33. divizije i komandant medikosanitetskog bataljona 33. divizije X. korpusa Zagrebačkog). Od 1945. do 1948. g. student na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i diplomirao, doktorat ekonomskih znanosti stekao je na Zagrebačkom sveučilištu 1951. godine, a specijalistička obrazovanja na London School of Economics 1954. do 1955. godine, na univerzitetu u Machesteru 1960. do 196l. g., te na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu 1965. godine.
Prvo zaposlenje u Planskoj komisiji Hrvatske od 1947. do 1950. godine, od l950. do 1957. g. predavač i docent (nakon doktorata) na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, od 1957. do 1960. g. na Ekonomskom fakultetu u Beogradu docent i izvanredni profesor, od 1960. do 1971. g. izvanredni i redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, od 197l. do 1974. g. potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća, od 1974. do 1978. g. predsjednik Izvršnog vijeća SR Hrvatske, od 1978. do umirovljenja 199l. godine profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Uz svoju osnovnu djelatnost obavljao je i slijedeće važnije dužnosti: osnivač i direktor Ekonomskog instituta Zagreb (u početku Ekonomski institut Hrvatske), od 1952. do 1957. godine, državni savjetnik u Saveznom zavodu za planiranje od 1957. do 1960. godine, direktor Republičkog zavoda za planiranje Hrvatske od 1960. do 1962. godine, direktor u Saveznom zavodu za planiranje od 1962. do 1964. godine, rektor Zagrebačkog sveučilišta od 1966. do 1968 godine, te prorektor od 1968. do 1970. godine, zastupnik u Prosvjetno kulturnom vijeću Sabora SR Hrvatske od 1966. do 1968. godine, te zastupnik u Privrednom vijeću Savezne skupštine od 1968. do 1971. godine, član Komiteta za planiranje razvoja Ujedinjenih naroda od 1966. do 1971. godine, od 1966. do 1976. glavni i odgovorni je urednik časopisa “Ekonomist”, godine 1966. izabran je za izvanrednog, a 1975. g. za redovitog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, te 1978. g. za predsjednika JAZU, koju dužnost obavlja do kraja 1991. godine, kada je kraće vrijeme bio i predsjednik Hrvatske akademije znanosti (nakon promjene imena), od 1982. do 1991. godine bio je glavni urednik Enciklopedije Jugoslavije.
Objavio je 22 knjige, te preko 100 drugih znanstvenih radova u stručnim časopisima, u zbornicima i u zajedničkim radovima s drugim autorima (udžbenička literatura, znanstveni skupovi, savjetovanja i drugo). Osnovna područja istraživanja su: teorija i politika ekonomskog razvoja, s težištem na planiranju, makroekonomskoj analizi, ekonomskoj politici, ekonomici bivše Jugoslavije i hrvatskom gospodarstvu.
Sadašnji znanstveni i društveni angažman uglavnom je u okvirima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, prije svega u Odsjeku za ekonomska istraživanja Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, kojega je osnivač i voditelj od 1979. godine do danas. Od 1. srpnja 1998. godine predsjednik je novoosnovanog Vijeća za ekonomska istraživanja i hrvatsko gospodarstvo.
Najznačajniji radovi:
Hrvatsko gospodarstvo 1945 – 1992 – Ekonomski uzroci sloma Jugoslavije i oružane agresije na Hrvatsku (1993);
Ekonomski razvoj Jugoslavije – od prosperiteta do krize (1990);
Problemi privrednog planiranja u Jugoslaviji (1961);
Osnovna pitanja teorije i politike ekonomskog razvoja (1983); Izabrana djela (5 knjiga).
