Paić, Mladen, hrvatski fizičar (Zagreb, 12. XII. 1905 – Krapinske Toplice, 8. VII. 1997). Diplomirao (1929) kemiju i doktorirao (1932) tehničke znanosti na Tehničkom fakultetu u Zagrebu te na Sorbonnei u Parizu (1933). Radio u Institutu »Alfred Fourier« u Parizu (od 1933) i na nekoliko drugih instituta u Francuskoj. Bio je 1946–76. redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, predstojnik Fizičkoga zavoda (1946–70), predsjednik Odbora za gradnju Instituta »Ruđer Bošković« (1950–53), jedan od njegovih utemeljitelja i predstojnik njegova Odjela za nuklearne reakcije; utemeljitelj i direktor (1960–70) Instituta za fiziku Sveučilišta u Zagrebu te organizator njegovih znanstvenih odjela za istraživanje strukturnih, elektronskih, magnetskih i optičkih svojstava metala, slitina, poluvodiča, izolatora, fizike ionizirajućih plinova i fizike plazme. Bavio se biofizikom, rendgenskim zrakama, nuklearnom fizikom, fizikom čvrstoga stanja, optičkim svojstvima supravodljivih tvari, fizikom metala. Promicao istraživanja u Hrvatskoj, vodio gradnju Cockroft-Waltonova akceleratora čestica kao dijela neutronskoga generatora na Institutu »Ruđer Bošković«. Bio je dopisni član JAZU (danas HAZU) od 1950. i redoviti od 1961. Pisao je sveučilišne udžbenike opće fizike i praktikuma. Dobitnik je nagrada za znanstveni rad »Nikola Tesla« (1961) i »Ruđer Bošković« (1971) te Nagrade za životno djelo (1971).