Ivan Supek rođen je 8. travnja 1915. u Zagrebu, polazio je pučku školu i realnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je maturirao 1934. godine. Potkraj pučke škole piše prve tekstove za dječje lutkarsko kazalište, kojem je vješt redatelj bio Supekov školski kolega Marijan Matković. U višim razredima čita pjesme u školskom književnom klubu, a napisao je i prvu dramu Bankrot Ivara Kreugera, koja — iako donekle pod Ibsenovim utjecajem — nosi već značajke njegove kasnije proze. Antagonizam spram Trećeg Rajha odvodi ga u Zurich, gdje upisuje matematiku, filozofiju, fiziku, biologiju. No, jako ga privlači Heisenberg, tvorac kvantne mehanike i relacija neodređenosti, tako da ipak nastavlja studij u Leipzigu, tada prvom istraži¬vačkom središtu u kojem su djelovali Heisenberg, Debye, Hund, Van der Waerden, Euler, Von Weizscker. Nakon poluuspjelog doktorata Heisenberg ga je pozvao da radi s njim na kvantnoj elektrodinamlci, ali je taj rad prekinut u ožujku 1941. Godine. Za sukoba na ljevici 1939/40. Ivan Supek zastupa Kopenhagensku interpretaciju (Heisenberg, Bohr) protiv dogmatika i osobito iznosi argumente protiv teorije odraza, stupa dijalektičkog materijalizma i estetike socijalističkog realizma, i na strani je Krleže i Richtmanna. Budući da obje strane, dogmatici i revizionisti, nisu dovoljno znali moderne znanosti, Supek piše Svijet atoma, knjigu koja izlazi prekasno, 1941. godine. Ivan Supek je nakon rata izabran na praznu katedru teorijske fizike. U tom nastavnom radu izlazi godine 1949. Supekova Teorijska fizika i struktura materije, kojoj će od trećeg izdanja dopune pisati njegovi đaci. Budući da je teorijska fizika ovdje stekla znatan ugled, savezna vlada donosi u svibnju 1950. zaključak da se Ivanu Supeku povjerava gradnja instituta u Zagrebu, a to će on uskoro proširiti na fundamentalna istraživanja u fizici, pa elektronici, kemiji i biologiji, nazvavši novi interdisciplinarni institut po Ruđeru Boškoviću. Uoči tristote obljemice Hrvatskog sveučilišta Ivan Supek bio je izabran za rektora unatoč prilično prljavoj kampanji u kojoj se na to mjesto nastojalo postaviti partijskog kandidata. Supek je biran 1970. godine drugi put za rektora s više od 90 posto glasova. Više godina bio je član Stalnog komiteta međunarodnog Pagvaša. S drugih dvanaest znanstvenika i književnika, među kojima su lord Boyd-Orr, Alfred Kastler, Linus Pauling, Bertrand Russell, Jean Rostand, objavljuje načela Citoyens du Monde. Jedan je od sazivača i predsjednika svjetske organizacije Svijet bez bombe. Zajedno s njim pišu Noel-Becker, Linus Pauling i Peccei u Dubrovniku Satement o viziji svijeta mira i sklada, što postaje osnovica humanističkog kongresa u Philadelphii, kojem je predsjedao Supek i na kojem je izabran za predsjednika. U dva desetljeća prinudne šutnje u domovini predavao je na mnogim stranim sveuči¬lištima, osobito američkim, britanskim, njemačkim i francuskim. Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bio je od 1991.- 1997. godine.
