Pavletić, Vlatko
Pavletić, Vlatko
Biografska napomena

Sveučilišni profesor, teoretičar književnosti, esejist i kritičar, političar; od 1990. godine ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa; od 1992. godine član Zastupničkog doma Sabora RH, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i u isto vrijeme: potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; od 1995. do 1999. predsjednik Hrvatskoga državnog sabora, zatim dva mjeseca privremeni predsjednik Republike Hrvatske, a od 2000. godine potpredsjednik Hrvatskoga sabora. Rođen je 02.12.1930. godine u Zagrebu, gdje je i umro 19.09.2007. Pučku školu (1937-1941.) i gimnaziju (1941-1949.) polazio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost 1955. i doktorirao s disertacijom Stablo Ujevićeve poezije, 1975. Radio je kao urednik u "Vjesniku", bio je direktor drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (1958-1960.), glavni urednik izdanja Matice hrvatske (1965-1972.). Uređivao je kulturnu rubriku "Vjesnika", "Vjesnika u srijedu", "Telegrama" i časopise "Izvor", "Krugovi", "Republika", "Literatura" i "Kritika" u razdoblju od 1949. do kraja 1971.u neprestanom kontinuitetu. U "Krugovima" je 1952. objavio esejistički manifest Neka bude živost čiji je naslov bezbroj puta citiran, kao i naslov članka iz 1952. - Put zvan tolerancija. Bio je član uredništva biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti", a pokrenuo je i uređivao integralnu biblioteku poezije, s autentičnim glasom pjesnika na gramofonskoj ploči "Arion", knjižnicu temeljnih djela kulture "Prometej" i seriju "Zlatna knjiga" u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, gdje je osim toga uredio nekoliko stotina knjiga naših i stranih pisaca od 1964. do 1972. Glavni je urednik fundamentalnih knjižnica "Stoljeća hrvatske književnosti" i "Vrhovi svjetske književnosti". Sastavio je kritičke panorame, preglede i antologije: "Hrvatska moderna", Sarajevo, 1960; "Život pod reflektorima" (antologija suvremene hrvatske drame), Zagreb, 1961; "Hrvatski pjesnici između dva svjetska rata", Beograd, 1963; "Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća", Zagreb, 1965; "Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva", Zagreb, 1970., 1971. i 1990. Pokrenuo je i u dugom razdoblju uređivao biblioteku "Ključ za književno djelo" u "Školskoj knjizi". Članom DHK postao je 1951. godine kad je bio i tajnik društva. Član je Matice hrvatske i PEN kluba, a od 1987. također i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kojoj je šest godina bio potpredsjednik, a prije toga tri godine tajnik Razreda za književnost. Godine 1997. dobio počasnu diplomu Bugarske akademije znanosti. Za svoj je dugogodišnji rad kao javni, kulturni i politički djelatnik bio nagrađivan. Nosilac je niza najviših državnih odlikovanja, a 2003. mu je dodijeljena nagrada "Zlatni grb" što ju je utemeljio Hrvatski sabor za zasluge u razvijanju parlamentarne demokracije i tolerancije.

Geokodirani podaci