Nikola (Nikica) Petrak (Duga Resa, 31. kolovoza 1939.), hrvatski pjesnik, esejist i prevoditelj. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a diplomirao je anglistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1963.). Početkom 1960-ih bio je urednik kulturne rubrike u Studentskom listu. Radio je kao novinar i urednik emisija iz kulture na Televiziji Zagreb (1967.–77.), urednik u nakladničkoj kući Liber (1978.–89.), savjetnik u Ministarstvu prosvjete i kulture (1991.–92.) te kao urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža (1992.–2004.). Redoviti je član HAZU od 2004. godine. Član je obiju nacionalnih književničkih organizacija - i Društva hrvatskih književnika (DHK) i Hrvatskog društva pisaca (HDP). Nagradu Tin Ujević dobio je 1981, Goranov vijenac za poeziju 1996. a nagradu Dragutin Tadijanović 2013. Pjesme objavljuje od 1959. godine, kao jedan od istaknutijih pripadnika pjesničkoga naraštaja okupljena oko časopisa Razlog. Stalni su motivi njegove poezije ljubav, odnos prema tradiciji, protok vremena i njegovo cikličko vraćanje, eruditizam i intelektualizam. Ipak, tek s objavljivanjem zbirke Ispadanje iz povijesti (1996.) Petrak se definitivno izdvojio iz generacijskog konteksta i potvrdio kao kanonski pjesnik te jedno od najvažnijih imena moderne hrvatske poezije, nastavivši u toj "kasnoj" fazi objavljivati jednako zapažene i cijenjene zbirke (Razmicanje paučine, Arka, Od ljubavi), sada više otvorene svakidašnjici, razigranijem stilu, autoironiji i intimnijim temama. Njegove kasnije pjesme i eseji ponajbolji su hrvatski primjer poetskog odnosa s tradicijom u duhu T. S. Eliota. Zapaženi su njegovi prijevodi s engleskoga jezika - Dylana Thomasa, Emily Dickinson, Bena Jonsona, Toma Stopparda i dr. Članom je uredništva časopisa Foruma, književnog mjesečnika Razreda za književnost HAZU (stanje od prosinca 2011. godine).
