Bujas, Zoran, hrvatski psiholog (Split, 27. XII. 1910 – Zagreb, 11. I. 2004). Završio studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1932., doktorirao 1933. Od 1933. do 1936. studirao psihologiju kod H. Piérona u Parizu. Od 1936. radio kao psiholog u Institutu za profesionalnu orijentaciju. Privatnu docenturu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dobio je 1938., a 1940. postao profesor na Višoj pedagoškoj školi. Od 1948. profesor je Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je do umirovljenja 1981. vodio Odsjek za psihologiju. Od 1954. bio stalni profesor Filozofskoga fakulteta u Ljubljani. Predavao je na Sorbonnei, Harvardovu sveučilištu i dr. Rektor Sveučilišta u Zagrebu (1957. i 1958), član HAZU (od 1960; tada JAZU), tajnik Razreda za prirodne znanosti (1977–85) i potpredsjednik HAZU (1989–91) te član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1985). Dobio je Nagradu za životno djelo (1973). Osnovao je i vodio Laboratorij za psihofiziologiju rada Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (1948–67). Osnovao Laboratorij za istraživanje strukture i funkcije osjetnih organa pri HAZU (1979). Od 1959. glavni urednik časopisa Acta Instituti psychologici Universitatis zagrabiensis. Bitno je utjecao na izobrazbu hrvatskih psihologa i na razvoj hrvatske psihologije. Značajna su njegova istraživanja na području osjetne psihofiziologije i psihofizike (posebno u području okusa), psihofiziologije rada (velik broj istraživanja tjelesnog i mentalnog rada i umora), dokimologije, profesionalne orijentacije. Konstruirao je 40-ak psihologijskih mjernih instrumenata (testovi inteligencije temeljeni na vlastitoj koncepciji). Tiskao oko 180 znanstvenih radova, većinom u međunarodnim znanstvenim časopisima, te 8 knjiga. Glavna djela: Elementi psihologije (1945), Uvod u metode eksperimentalne psihologije (1974).