Frano Parać (Hrvatska - Split, 1948), skladatelj i glazbeni pedagog. Diplomirao je teorijske discipline 1972. i kompoziciju 1975. u klasi prof. Stanka Horvata na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se na Studio di fonologia musicale della RAI u Milanu - Italia kod prof. Marina Zuccherija. Djelovao je kao nastavnik na Glazbenoj školi "Blagoje Bersa" u Zagrebu od 1972. do 1977. Od 1978. radi kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od1985. do 1987. obnaša dužnost dekana. I danas je redovni profesor na Akademiji. Dobitnik je nagrade Sedam sekretara SKOJ-a (1975) za skladbu Ed é subito sera za tri grupe pjevača i veliki simfonijski orkestar, Josip Slavenski (1979) za skladbu Collegium vocale za šest pjevača, Nagrada HAZU (1993) za skladbu Missa Maruliana za sopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar, nagradu Međugorje (1994) za Pacem za mješoviti zbor i gudački orkestar, Porin (1993) za skladbu Sarabanda za veliki simfonijski orkestar i Porin (1996) za Gudački kvartet.Ostvario je bogatu i plodnu suradnju s HNK Split skladajući glazbu za predstave:
Golgotu M. Krleže u režiji Marina Carića, Albatros R. Marinkovića u režiji M. Carića, Strindbergovog Oca u režiji Ž.Mesarić.





