Berčić (Brčić), Ivan, hrvatski glagoljaš i filolog (Zadar, 9. I. 1824 – Zadar, 24. V. 1870). Završio teologiju u Beču, a u Zadru predavao staroslavenski jezik i glagoljašku liturgiju, poslije i orijentalne jezike te biblijske znanosti. Berčićev filološki rad uklapa se u opća nastojanja narodnoga preporoda u Dalmaciji, a usmjeren je prema obnovi slavenskoga bogoslužja i istraživanju hrvatskoglagoljske baštine. Istraživao je i poticao druge da je istražuju, pa ga je V. Jagić nazvao uskrisiteljem glagoljice u Dalmaciji. U filologiju XIX. st. uveo hrvatsku (uglastu) glagoljicu u svojem djelu Chrestomatia (1859). Njezino se II. izdanje naziva Čitanka staroslovenskoga jezika (1864). Za svoje učenike priredio je Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig (1860). Nastojao je prema hrvatskoglagoljskim tekstovima izdati staroslavensku Bibliju (Ulomci Svetoga pisma obojega uvjeta staroslavenskim jezikom, I–V, 1864–71).