Akademik Mladen Žinić rođen je u Zagrebu 1947. godine gdje je 1966. godine završio srednju školu. Diplomirao je na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1971. godine. Magistrirao je 1974. i doktorirao 1978. godine na Sveučilištu u Zagrebu, odnosno Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, iz područja organske kemije. Na tom je fakultetu bio asistent (1971.-82.). Na postdoktorskom studiju boravio je 1977.-1978. na ETH u Zürichu kod nobelovca prof. Vladimira Preloga. Od 1982. do 1985. godine radi u Istraživačkom institutu Podravka-Belupo. Godine 1985. prelazi na Institut Ruđer Bošković gdje je 1988. godine izabran u zvanje znanstvenog savjetnika, a 2003. godine je izabran u trajno zvanje znanstvenog savjetnika.Na IRB-u je uveo istraživanja iz područja supramolekularne kemije i utemeljio Laboratorij za supramolekularnu i nukleozidnu kemiju koji vodi od 1993. 2002. Godine je izabran za predstojnika Zavoda za organsku kemiju i biokemiju. Godine 1999. je izabran za naslovnog redovitog profesora na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je 2004. godine izabran u trajno zvanje. Godine 2004. je bio vršitelj dužnosti ravnatelja IRB, a od 2005. do 2009. bio je ravnatelj Instituta Ruđer Bošković. Godine 2004. izabran je za člana suradnika HAZU u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti. Godine 2009. izabran je za naslovnog redovitog profesora na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Član je Hrvatskoga kemijskog društva gdje je bio predsjednik (2003-2006.). Bio je član Američkog kemijskog društva, Švicarskog kemijskog društva i uredništva znanstvenog časopisa Journal of Physical Organic Chemistry (London) i dr. Surađujući s nobelovcem prof. Jean-Marie Lehnom sa Sveučilišta Louis Pasteur u Strasbourgu, počinje se prvi u Hrvatskoj baviti supramolekularnom kemijom. Voditelj je više domaćih i međunarodnih projekata. Autor je 118 (WoS, Core collection; 138 All Databases) znanstvenih radova objavljenih u CC-časopisima (2940 citata, WoS Core collection; 2970 citata, All Databases; h indeks 30), 3 poglavlja u znanstvenim monografijama, 8 stručnih i revijskih radova i više međunarodnih patenta. Bio je mentor 17 magisteranada i doktoranada. Održao je 19 pozvanih predavanja na međunarodnim skupovima i sveučilištima. Dugi niz godina je aktivan u sveučilišnoj nastavi na doktorskim studijima Organska kemija, PMF-a u Zagrebu i Medicinska kemija, Odjela za Biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Nakon umirovljenja 2012. ponovno se aktivira 2013. kao profesor na Veleučilištu Baltazar, Zaprešić. 2014. Izabran je za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za matematičke fizičke i kemijske znanosti.
