Kovačević, Edo, hrvatski slikar (Gospić, 16. XI. 1906 – Zagreb, 15. III. 1993). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1930); studirao zidno slikarstvo u Parizu. Bio je član skupine Zemlja (1932–35); od 1986. član JAZU (danas HAZU) i glavni urednik njezina Bulletina. Radio je kao likovni pedagog u Zagrebu (1934–47). U zemljaškom razdoblju slikao je realističke motive iz zagrebačkoga predgrađa. Kompozicije je gradio u plošnoj koncepciji (Barutanski jarak, 1932; Kožarska ulica, 1934) i razvijao istančan kolorizam, koji je dosegnuo klasičnu punoću u modroj gami (Allée des Tuilleries, 1958). U kasnijim je radovima usmjeren prema redukciji oblika, a koloristički je sklad postigao u krajolicima i mrtvim prirodama (Ranunkule u cvijeću, 1974; Klanječki vinogradi, 1981). Radio je nacrte za tapiserije (Zagrebački krovovi, 1964), ostvario veći broj kazališnih scenografija, autor je mnogobrojnih izložbenih i muzejskih postava (Muzej za umjetnost i obrt, 1947–54; Atelijer Meštrović u Zagrebu, 1961; Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, 1976). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1981).
