Detoni, Marijan, hrvatski slikar i grafičar (Križevci, 18. IV. 1905 – Zagreb, 11. V. 1981). Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu studirao je 1924–28. u klasi Lj. Babića (grafiku kod T. Krizmana), pohađao je specijalku kod V. Becića 1928/29. Bio je član skupine Zemlja (1932–34); profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1945–75); član JAZU (danas HAZU). U ranim djelima naglašenih volumena (Autoportret s paletom) vidljiv je Cézanneov utjecaj. U slikama i grafikama nastalima 1926–35. gradio je likovnu poetiku socijalnih tendencija. U temama iz provincije otkrivao je smisao za humor i grotesku (Oglas daje do znanja) te naglašeni osjećaj za boju i volumen (Sajam u Križevcima). Stvaralačkom interpretacijom zemljaških načela, uporabom jednostavnoga crteža, lokalne boje i osnovne modelacije stvarao je kompozicije koje znače vrhunac tog iskustva (Pijana kočija i Prehrana). U drugome stvaralačkom razdoblju (1936–42) pojačava koloristički izraz, a kao prethodnik apstraktnih tendencija u hrvatskom slikarstvu slika 1938. Fantaziju oronulog zida I i II. Nakon drugoga boravka u Parizu slika djela s obilježjem likovnog moderniteta, vraća se domaćim temama (Kalnička simfonija), a ističu se krajolici s euforičnim doživljajem svjetla i boje (Mali krajolik s Kupe). U razdoblju 1942–52. slikao je i radio mape grafika s ratnim temema (Prelaz partizana na čamcu). Godine 1952–80. stvarao je raznolika djela: od ekspresionističkih, poetskih reminiscencija, muzičko-svemirskih kompozicija do informelističko-asocijativnih i apstraktnih kompozicija (Rađanje vatre). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1970).