Radauš, Vanja, hrvatski kipar (Vinkovci, 29. IV. 1906 – Zagreb, 24. IV. 1975). Diplomirao 1930. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (I. Meštrović), 1931–32. boravio je u Parizu. Od 1940. bio je nastavnik na Državnoj obrtnoj školi u Zagrebu te na Akademiji likovnih umjetnosti 1945–69., gdje je vodio Majstorsku radionicu za kiparstvo 1950–75. Bio je član skupine Zemlja 1932–34; član JAZU (danas HAZU) od 1947. Isprva je stvarao pod utjecajem I. Meštrovića te A. Rodina i É. A. Bourdellea (Muški torzo, 1938; Orfej, 1939), potom je postupno unosio socijalnu tematiku i teatralnu gestu te osobni ekspresionistički pristup (Prosjak, 1939; Robijaš, 1940; Krvnik, 1942; Petrica Kerempuh, 1943). God. 1952–58. izradio je u bijelome mramoru poprsja lirskoga ugođaja (Žena s Krka, 1952; Djevojka iz Vrlike, 1956), a potom se vratio dramatičnom i monumentalnom ekspresionističkom izrazu u koji uvodi fizičke deformacije i raspadanje tijela, patos (ciklus Tifusari, 1956–59) te teme vezane uz tragične sudbine protagonista hrvatske kulturne povijesti poput V. Karasa i Slave Raškaj (ciklus Panopticum croaticum, 1959–61). Potom su nastali ciklusi Čovjek i kras (1961–64), u kojem spajanjem oblika stijena i ljudi simbolično ističe vezu čovjeka s prirodom, te Krvavi fašnik (1965–66., obojeni vosak) nadstvarne tematike. U potonjim radovima istražuje na polju apstrakcije te preispituje prošlost (ciklusi Portret našeg čovjeka i Slavonija). Izveo je spomenik Petru Kočiću u Banjoj Luci (s A. Augustinčićem, 1932), spomenik žrtvama I. svjetskoga rata na Mirogoju u Zagrebu (s J. Turkaljem, 1939), više spomenika partizanskom pokretu te mnogobrojne biste i nadgrobne spomenike (u Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima). Radio je medalje (Dr. Ante Starčević, 1943; 100. godišnjica osnivanja JAZU, 1966). Izradio je ciklus crteža Danse macabre nadahnut Španjolskim građanskim ratom (1936–40), tzv. decalcomanije (akvarel, tempera) koje prethode hrvatskoj apstraktnoj umjetnosti lirske orijentacije (1937), te mapu linoreza Mi pamtimo (1943) s temama iz partizanskoga rata. Proučavao je i fotografirao kulturnopovijesne spomenike Slavonije. Bavio se književnim radom; god. 2000. objavljen mu je izbor iz poezije Buđenje snova.
