Akademski kipar. Diplomirao je 1958. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi V. Radauša, kod kojeg polazi i Majstorsku radionicu (1958. – 62). Od 1987. je docent, a od1995. do 2004., redoviti profesor kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na početku karijere radi pretežno apstraktne kompozicije u drvetu (Totem, 1960; Zvono djetinjstva, 1963.), a kasnije i u kovini te u mramoru (Alabasterna jedra, 1979.) Vulasovo kiparstvo uvijek je duboko povezano s dalmatinskom tradicijom i zavičajem što se očituje u temama, motivima (Velike orgulje, 1965; Vinogradi, 1975; Jedra, 1987) kao i materijalu koji koristi. Metodom fragmentiranja i preslagivanja elemenata Vulas tradicionalne motive reinterpetira u pokrenute nefigurativne kompozicije. Od 1975. u njegovom kiparstvu pojavljuju se sakralni motivi i biblijska tematika te češća upotreba boje (Križni put, 1976., Uskrsnuće, 1993., Raspelo, 1995.).

Autor je mnogobrojnih spomenika i skulptura u javnim prostorima (Spomenik strijeljanim mještanima u Podhumu kraj Rijeke, 1970, Legenda oblika, 1987., (velika granitna skulptura postavljena u Olimpijskom parku u Seoulu, Južna Koreja). Izlagao je na 19 samostalnih i više od 350 skupnih izložaba u domovini i inozemstvu. Godine 1991. izabran je za izvanrednog, a 2018. za redovitog člana HAZU.

Nagrade: Nagrada grada Zagreba (1971.), Godišnja nagrada Hrvatskog društva za likovne umjetnosti za životno djelo (2002.), Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2010.).