Prikazano 61-65 od 65 zapisa
Hrvatski latinisti
Opis zbirke
Hrvatski latinisti (Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis ) su autori, rodom Hrvati ili djelovanjem povezani s povijesnim prostorima Hrvatske, koji su svoja djela pisali na latinskom jeziku. U širem smislu, obuhvaćena su i sva anonimna djela pisana latinskim jezikom, a tiču se Hrvatske, bilo da su tiskana u nekoj hrvatskoj tiskari ili se tematikom odnose na Hrvatsku. Dodatni kriterij je vremenski period u kojem su djela objavljena, a to je od 15. st. do 1850. godine.
Sadržaj zbirke
Virtualna zbirka Hrvatski latinisti sadrži bibliografske zapise iz fonda Knjižnice HAZU. Sadrži djela hrvatskih latinista objavljena bilo kao samostalne publikacije bilo u okviru antologija, zbirki, zbornika i sl. Obuhvaćeni su i paratekstualni dijelovi odnosno manji radovi dodani uz glavne radove (predgovori, pogovori, posvete, posvetne pjesme, prigodnice i dr. na latinskom jeziku). U kreiranju fonda hrvatskih latinista u Knjižnici HAZU rukovodilo se najvećim djelom tiskanom bibliografijom Šime Jurića Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis (1968.-1982.), ali i svim relevantnim dostupnim i recentnim izvorima. U samim zapisima se u napomeni navodi bibliografski izvor i redni broj gdje je bibliografska jedinica evidentirana (npr. Navedeno u: Jurić 644). • Zbirka se kontinuirano nadopunjuje bibliografskim jedinicama usporedo s revizijom starih zapisa de visu, tako da se još ne zna točan broj jedinica koje se nalaze u fondu Knjižnice HAZU. Ovi zapisi će, nakon završetka konverzije i revizije starih zapisa, poslužiti za tiskanje monografije Hrvatski latinisti u Knjižnici HAZU. Također, s vremenom će biti uključena i digitalizirana djela izvornika
61
Portreti hrvatskih ljekarnika
Opis zbirke
U Hrvatskom muzeju medicine i farmacije čuva se zbirka portreta hrvatskih ljekarnika. Ova vrijedna muzejska građa potječe iz farmaceutsko-historijske zbirke osnovane u Zagrebu 1937. godine, koja je kasnije prerasla u zbirku Instituta za povijest farmacije, odnosno tzv. „Farmaceutski muzej“. Institut je 1951. godine osnovao Hrvoje Tartalja, prvi profesionalni povjesničar farmacije u Hrvatskoj, koji je uspio prikupiti značajnu količinu povijesne građe iz hrvatskih ljekarni, a zbirku je koristio u nastavi iz povijesti farmacije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Kako je Institut za povijest farmacije šezdesetih godina prošlog stoljeća integriran u Odsjek za povijest medicinskih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Odsjek je vodio brigu o zbirci sve do osnutka Muzeja 2014. godine.
Sadržaj zbirke
Zbirka sadrži devet portreta hrvatskih ljekarnika koji su u određenim razdobljima bili predstojnici Hrvatskoga ljekarničkog zbora: Anton Ernest Katkić, vlasnik Kaptolske ljekarne sv. Marije, Josip Grahovac i Slavko Zimmermann, vlasnici ljekarne Svetom Duhu u Ilici 12, Otto Löschner, vlasnik ljekarne K angjelu u zgradi Ljekarničkog doma, danas Masarykova 2, Žiga Ključec, vlasnik gornjogradske ljekarne K crnom orlu (sve u Zagrebu) i Dragutin Jelinek, vlasnik ljekarne K svetoj Mariji u Delnicama. Sve navedene portrete, uključujući i autoportret, naslikao je u razdoblju od 1908. do 1935. godine Hinko Brodjovin (1864. – 1941.), ugledni zagrebački ljekarnik, vlasnik kraljevske ljekarne K Zrinjskomu na uglu Zrinjevca i današnje Tesline ulice u Zagrebu (1894. – 1928.). Od 1895. bio je odbornik, a od 1903. do 1908. godine predstojnik Hrvatsko-slavonskog zemaljskoga ljekarničkog zbora. U slobodno je vrijeme slikao i bavio se kolekcionarstvom. Početkom 20. stoljeća polazio je privatnu slikarsku školu Otona Ivekovića. U zbirci se posebno ističe nedavno otkriveni Portret ljekarnika Hinka Brodjovina, djelo istaknutoga hrvatskog slikara Milivoja Uzelca.
62
Fotografska baština Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj
Opis zbirke
U vrijeme kada je na čelu Hrvatskoga liječničkog zbora bio Vladimir Ćepulić (1891. – 1964.), Zbor 1935. godine dobiva svoju zgradu Hrvatski liječnički dom pa se intenziviraju njegove akcije vezane uz oživotvorenje Muzeja za povijest zdravstva. Ćepulić je u Liječničkom domu privremeno za Muzej namijenio dvije prostorije, dok se na Medicinskom fakultetu ne osnuje Zavod za povijest medicine u sklopu kojega je kao njegova logična sastavnica trebao biti i Muzej. U poslovima osnutka Muzeja uz Vladimira Ćepulića, tadašnjeg predsjednika Zbora, najaktivniji je bio Stanko Sielski, ravnatelj novoustanovljenog Zavoda za suzbijanje endemijskog sifilisa u Banja Luci, poznavatelj povijesti medicine te istaknuti kolekcionar. Upravni odbor Zbora na svojoj sjednici 10. kolovoza 1942. izabrao ga je za kustosa Muzeja u osnivanju. Nakon što je Muzej otvoren 1944. godine, njegovim upraviteljem je imenovan Lujo Thaller, koji ga je koristio i u nastavi iz povijesti medicine, ponovno uvedenoj 1948. godine kao obavezni kolegij. Značajan dio eksponata toga prvog hrvatskog muzeja medicine činile su fotografije vezane za povijest medicine, komunalnu higijenu i javno zdravstvo. Kako se nije ostvario plan o osnutku Muzeja pri Medicinskom fakultetu, građa Muzeja za povijest zdravstva pohranjena je od 1960-ih u Odsjeku za povijest medicinskih znanosti HAZU.
Sadržaj zbirke
Ova virtualna zbirka sadrži digitaliziranu fotografsku baštinu Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj koja je preuzeta od Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU za Hrvatski muzej medicine i farmacije 2015. godine. Utemeljitelj prvoga hrvatskog muzeja medicine Vladimir Ćepulić prikupio je u suradnji sa Stankom Sielskim fotografske negative vezane za povijest zdravstva te je dao izraditi fotopovećanja kaširana na karton i priređena za izlaganje u Muzeju. Na samim fotografijama većinom su napisane legende crnim ili bijelim tušem, kao i rukopisom na poleđini. Zbirka sadrži nekoliko tematskih skupina vezanih za povijest zdravstva: stambena bijeda u Zagrebu 1924.; zgrade zdravstvenih ustanova; zdravstveno prosvjećivanje; stambeni i higijenski uvjeti u hrvatskim selima; sanitarna tehnika; asanacija turopoljskog sela Mraclina; spomenci javnog zdravstva u Dalmaciji; stara groblja; umjetnička djela koja prikazuju svetce zaštitnike zdravlja; stambeni i higijenski uvjeti u Bosni; narodna medicina u Bosni.
63
Flaciana
Opis zbirke
Zbirka Flaciana čini podzbirku unutar zbirke Croatica (hrvatske knjige) i sadrži knjige odnosno djela Matije Vlačića Ilirika (lat. Matthias Flacius Illyricus; 1520.-1575.), protestantskog pisca porijeklom iz Labina u Istri. Vlačićeva djela, pisana na latinskom i njemačkom jeziku, neprocijenjiv su izvor za proučavanje razvoja i stvaranja protestantske teološke misli i dogmatike. Svoja djela dao je tiskati uglavnom u Njemačkoj, gdje je i djelovao u protestantskim tiskarama u Magdeburgu, Augsburgu, Jeni. Vlačić je bio crkveni povjesničar, profesor teologije, filozofije i hebrejskog jezika u Jeni, Regensburgu, Antwerpenu, Strasbourgu i dr.; vjerski polemičar, snažan protivnik Rima i papinstva, pristaša ekstremnog luteranstva nazvanog po njemu "flacijanizam"; služio se pseudonimom Christian Lauterwar.
Sadržaj zbirke
Virtualna zbirka Flaciana okuplja bibliografske zapise knjiga odnosno djela Matije Vlačića Ilirika koje se nalaze u zaštićenom fondu Knjižnice HAZU. Zbirka broji 69 kataložnih jedinica 16. st. i 4 iz 17. st. U zbirku su uključena i sva ona djela koja su na bilo koji način povezana s Vlačićem, djela kojima je on samo autor predgovora, djela koja je napisao zajedno s drugim osobama itd. Napisao je vrlo mnogo knjiga (oko dvije stotine), većinom teoloških i filozofskih te polemičkih spisa, a najvažnija njegova djela koja se čuvaju u fondu knjižnice su: "Catalogus testium veritatis" (Katalog svjedoka istine), "Clavis Scripturae Sacrae" (Ključ Svetoga Pisma) koja je postala temeljna knjiga protestantske biblijske znanosti i hermeneutike i tzv. "Magdeburške centurije" - golem projekt kojeg je pokrenuo zajedno s drugim suradnicima, a koje daju vrlo temeljit, opširan i kritički prikaz crkvene povijesti s gledišta protiv papinstva i rimskog primata.
Također, uz same izvornike, u zbirku je uključena i sekundarna literatura o M. Vlačiću Iliriku - knjige i članci kojima je on predmetnica.
65
