Milosrđe

Jurjev kip Milosrđa, akt u gotovo naravnoj veličini, u kojemu je srednjevjekovnu ikonografiju Milosrđa – predstavljenu kao ženu golih grudi koja doji dvoje (tuđe) djece – približio tipu ženskog akta antičke Venere, ali i više od toga: ostvario je realistički oblikovano potpuno nago tijelo žene, dokidajući norme srednjevjekovnog stida, držeći se renesansnog gesla „ništa ljudsko nije mi strano“. No, najoriginalnije je Jurjevo rješenje u tome što je umjesto dvoje simetrično postavljene djece komponirao čitav prizor s čak petero dječačića koji se u žarkoj dječjoj ljubavi „veru“ po tijelu žene. Uz vjernu modelaciju i proporcije dječjih tijela, majstorski rješene pokrete, Juraj uspješno izražava dječju psihologiju: prvi, desno uz nogu jest „mrki“ zato se osjeća zapostavljen, drugi se naporno vere preko bokova žene, ali mu je uspon otežan time što mu je treći zagazio tabanom na obraz (!). pa zato pravi grimasu boli, treći je dosegnuo cilj i nježno obgrlio vrat žene, pa se blaženo smješka, tako je zadovoljan i četvrti koji se počinje spuštati, a peti je lijevo uz nogu, ali pomirljivo se okreće„ljutku“, kao da ga tješi, jer će i on doći na red. Ova skulptura lijepe mlade žene s razigranom djecom jedinstvena je po svom realizmu, humanizmu i humoru ne samo polovicom 15. stoljeća, nego joj ništa nalik nećemo naći u Europi niti sto godina kasnije. (lit. Radovan Ivančević: Juraj Dalmatinac i Šibenska katedrala u Šibenska katedrala –UNESCO popis svjetske kulturne baštine, 2001., str.12)

Jedinica HAZU

Gliptoteka (Zagreb)

Inventarni broj

inv, br. HZ-7255