Observer missions and peace - keeping operations in Croatia, Bosnia-Herzegovina, and Kosovo / Vladimir-Đuro Degan ; Translated by Hrvoja Heffer
Bibliografska razina
Stranice
9 – 28
Sažetak
Ovaj se članak bavi sustavom kolektivne sigurnosti prema glavama VI, VII. i VIII. Povelje UN-a. Promatračke misije i mirovne operacije nemaju eksplicitnu pravnu osnovu u tekstu Povelje. Oni su se razvili iz prakse. Temelje se na odlukama Vijeća sigurnosti, a ponekad čak i Opće skupštine. Drugi je dio ovoga članka posvećen zaštitnim snagama UN-a (UNPROFOR-u) u Hrvatskoj i BiH. Unatoč svom nazivu i naoružanju UNPROFOR je u suštini bio prikrivena promatračka misija. Nije imao mandat za mirovnu operaciju, koji je hrvatska javnost od njega očekivala. Nije zaustavio zločine protiv civila u UNPA zonama koje su bile okupirale pobunjeničke, paravojne i dobrovoljačke srpske postrojbe. Nije ni osigurao povratak prognanika njihovim kućama, što je bilo nužno za stvaranje uvjeta za slobodne i demokratske izbore u ovim hrvatskim područjima kojima je dodijeljen ''poseban status''. Mnogo je veća obmana s UNPROFOR-om u BiH. Izvorno promatračkoj misiji poput one u Hrvatskoj kasnije je povjerena ona mirovna, ali nikada s jasnim mandatom koji bi bio dovoljan za obnašanje dužnosti koje su postajale sve veće. Nikada nije bila ovlaštena uporabiti silu osim za potrebe samoobrane ili osiguravanja prijevoza humanitarne pomoći. (...) Nakon zločina koje su srpske vlasti počinile protiv većinskog albanskog stanovništva na Kosovu, u proljeće 1999. uslijedila je NATO-va akcija bombardiranja na teritoriju SRJ. Zbog oporbe Rusije i Kine, Vijeće sigurnosti UN-a nije odobrilo tu akciju prema glavi VI. Povelje UN-a. Ovaj se članak posebice bavi problemom: je li u krajnje nužnoj situaciji koja nalaže sprječavanje najgorega zla, humanitarna intervencija oružanih sila pravovaljana pema današnjemu međunarodnom pravu.
Tematska predmetnica
Ključne riječi
Jezik teksta
Licencije
Virtualna zbirka
Vrsta građe
urn:NBN
