Vanjski pojas Republike Hrvatske / Marina Vokić Žužul, Valerija Filipović
Bibliografska razina
Ostali autori
Stranice
73 – 99
Sažetak
U radu se analizira međunarodnopravno uređenje vanjskog pojasa i njegova primjena u praksi država, kroz prizmu interesa Republike Hrvatske koja taj pojas još nije proglasila. Do 2010. godine vanjski pojas uspostavilo je osamdeset i pet država u svijetu, među kojima i četrnaest država članica Europske unije. U skladu s člancima 33. i 303. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982., Hrvatska bi u granicama svoga budućeg vanjskog pojasa, koji bi mogao obuhvaćati 14 272 četvorna kilometra u nastavku njezinoga teritorijalnog mora, mogla obavljati nadzor potreban radi sprječavanja i kažnjavanja kršenja njezinih carinskih, fiskalnih i zdravstvenih propisa kao i propisa o useljavanju, počinjenih na njezinome kopnenom području te u njezinim unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnome moru. Hrvatska bi u tom prostoru stekla i prava vezana uz zaštitu predmeta arheološke i povijesne naravi koji su nađeni u moru, uključujući i kažnjavanje počinitelja njihovoga neovlaštenog vađenja s dna njezinih unutarnjih morskih voda, teritorijalnoga mora i vanjskoga pojasa. U prilog proglašenja vanjskog pojasa ispred hrvatskih obala ističu se i odredbe Konvencije UNESCO-a o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001., kojom se naša država obvezala među prvima u svijetu. U skladu s člankom 8. te konvencije, države stranke mogu regulirati i odobriti aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu unutar svoga vanjskog pojasa. Zbog zaštite vrijednih arheoloških lokaliteta koji se nalaze u podmorju izvan našega teritorijalnog mora, kao i bolje zaštite hrvatskih interesa iz sva četiri područja predviđena člankom 33(1). Konvencije iz 1982., predlaže se što skorije proglašenje vanjskog pojasa Republike Hrvatske
Tematska predmetnica
Geografska predmetnica
Ključne riječi
Jezik teksta
Licencije
Virtualna zbirka
Vrsta građe
urn:NBN
