The legal situation of the wreck of the ironclad ''Re d'Italia'' sunk in the 1866 Battle of Vis (Lissa) / Vladimir-Đuro Degan
Bibliografska razina
Stranice
1 – 10
Sažetak
Postoji tvrdnja da čak ukoliko podrtine ratnih brodova možda ne zadržavaju suvereni imunitet koji su ti brodovi uživali prije potapanja, one trajno ostaju u vlasništvu države zastave, gdje god se nalazile, osim ako se ona toga prava izričito ne odrekne. O tome pitanju danas raspravlja Komisija Instituta za međunarodno pravo sa zadaćom da njegovu plenumu predloži rezoluciju na usvajanje. Izvjestitelj te Komisije je talijanski profesor Natalino Ronzitti. _Ta se apstraktna situacija ustvari odnosi na podrtine dviju talijanskih oklopnjača "Re d'Italia" i Palestro. Njih je austrijska ratna flota potopila u bitci kod Visa 20. srpnja 1866. godine u sklopu rata između Austrije i Pruske u kojemu je Italija ratovala protiv Austrije na putu ka svome potpunom ujedinjenju. _U legitimnim međudržavnim ratovima koji su se tada vodili ratni brodovi zaraćenih strana gubili su suvereni imunitet sve do sklapanja mirovnog ugovora ili drugoga načina okončanja rata. Ako je ratni brod jedne strane uzaptio neprijateljski ratni brod, on je kao ratni plijen automatski postao njezino vlasništvo. Ali u slučaju potapanja i njegova podrtina postala je vlasništvom te zaraćene strane kao ratni plijen, iako te države u prošlosti nisu pokazivale mnogo interesa za njih. _U svome porazu u bitci kod Visa 20. srpnja 1866. godine podrtine dviju talijanskih oklopnjača postale su vlasništvom Austrije. Italija nema nikakve pravne osnove da zahtijeva vlasništvo nad njima. Sukcesijom država koja je uslijedila u 1918. i 1992. godini ta vlasnička prava prešla su najprije na Jugoslaviju, a potom na Republiku Hrvatsku, jer se te podrtine nalaze na dnu teritorijalnog mora tih država slijednica. _Uz gornje, Hrvatsku i Italiju obvezuje kao ugovorno pravo Konvencija UNESCO-a o??podvodnom kulturnom naslijeđu iz 2001. godine. Hrvatska je položila instrumente o njezinoj ratifikaciji 1. prosinca 2004, a Italija 8. siječnja 2010. godine. Konvencija je za njezine stranke stupila na snagu 2. siječnja 2009. godine. _Konvencija UNESCO-a ne uređuje pitanje vlasništva država nad podvodnim kulturnim naslijeđem. U svrhu zaštite toga naslijeđa ona raspoređuje jurisdikciju, i to između obalne države, države zastave potonulog broda, te drugih država "s provjerljivom vezom" napose onom kulturnom, povijesnom i arheološkom. _Na podrtinama koje se nalaze na dnu unutrašnjih voda, arhipelaških voda ili teritorijalnoga mora neke države članak 12. te Konvencije jasno propisuje da u vršenju svoje suverenosti obalna država ima isključivo pravo da uređuje i ovlašćuje djelatnosti nad podvodnim kulturnim naslijeđem. Ukoliko se pronađe neki takav novi objekt, dužnost je obalne države da o tome obavijesti državu zastave ili drugu državu s provjerljivom vezom. _Podrtina "Re d'Italia" nalazi se na dnu teritorijalnoga mora Hrvatske. Ukoliko se i podrtina Palestro pronađe u njezinu teritorijalnom moru, ona je dužna o tome obavijestiti Italiju kao državu s provjerljivom historijskom vezom. Ali Italija nema nikakvih prava da intervenira u djelatnosti nad njima koje Hrvatska uređuje samostalno. _Ipak, podrtine svih brodova u stvari su groblja osoba koje su na njima ili u njihovoj blizini stradale. Hrvatska ima pravnu obvezu da osigura poštivanje ljudskih ostataka na oba ta broda
Tematska predmetnica
Ključne riječi
UDK
Jezik teksta
Licencije
Virtualna zbirka
Vrsta građe
urn:NBN
