Franičević Pločar, Jure, hrvatski književnik (Vrisnik na Hvaru, 12. XII. 1918 – Split, 16. I. 1994). Sudjelovao u NOB-u; nakon rata u Zagrebu i Splitu obavljao više kulturnih i političkih dužnosti. Jedan je od utemeljitelja časopisa Mogućnosti (1954). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1983., a od 1988. bio je redoviti član JAZU. Književni su mu početci i afirmacija vezani uz poeziju, koja je u početku anegdotalna i epična, dramatična i patetična, često elegijske intonacije; poslije prerasta u lirske, često baladeskne refleksije. Njegove čakavske pjesme odlikuju se elementima humora (Šaka zemje, 1974). U koautorstvu s bratom Marinom napisao dramu Na otoku (1952). Glavninu njegova književnog rada čine pripovijesti i romani, uglavnom sličnih motiva, s ratom kao pozadinom. Romani Gluha zvona (1956), Raspukline (1957) i Zvoni na nebo (1961) tematska su cjelina s kasnijim romanima Mir (1971), Vir (1974) i Baština (1976), najreprezentativnijim djelima njegova romanesknog opusa. Mir se izdvaja intimnijom intoniranošću i zaokupljenošću psihologijom dvaju likova u ratnome kaosu te lirskom simbolikom. Roman Lanac (1967) smješten je u urbani milje nakon II. svjetskog rata i nešto je modernije strukture. Likovi su u Franičevićevim romanima uglavnom u funkciji socijalnih ideja, a prototip je takva junaka Griše, ujedno najuspješnije kreiran lik, koji je najčvršća okosnica prvih triju romana i kasnijega romana Baština. U svojim uspjelijim proznim djelima prevladava stereotipnu socrealističku karakterizaciju likova karakterističnu za prozu s tematikom NOB-a te uvodi psihološki kompleksno strukturirane karaktere koji neprekidno propituju ispravnost svojih postupaka.