Šepić, Dragovan, hrvatski povjesničar i diplomat (Buzet, 15. XII. 1907 – Zagreb, 12. II. 1997). Nakon studija prava u Zagrebu (1928–33) završio jednogodišnji studij na Institut des Hautes Études Internationales u Parizu; 1968. doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Od 1935. do 1947. bio je u diplomatskoj službi, 1944–45. tajnik I. Šubašića te je sudjelovao pri sklapanju sporazuma Tito–Šubašić na Visu 1944. U Zagrebu je od 1953. do 1970. radio u Jadranskom institutu JAZU, a 1970–78. bio redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti. Od 1978. do 1996. bio je voditelj Zavoda za povijesne i društvene znanosti JAZU u Rijeci. Od 1986. redoviti član JAZU (HAZU). Proučavao je političku povijest Hrvatske, poglavito Istre, u XIX. i XX. st. te jugoslavensko-talijanske odnose (Zemlja muka: Jugosloveni u Italiji, 1931; Supilo diplomat, 1961; Povijest hrvatskog naroda g. 1860–1914, koautor, 1968; Italija, saveznici i jugoslavensko pitanje: 1914–1918, 1970; Vlada Ivana Šubašića, 1983). Dio njegova opsežnog opusa o Istri objavljen je u knjizi Hrvatski pokret u Istri XIX. i na početku XX. stoljeća (2004). Ujedno se bavio likovnim i književnim temama (pisao o A. Motiki, S. Aralici, Z. Prici, O. Glihi).