Marić, Luka, hrvatski petrolog i mineralog (Papići kraj Sunje, 24. II. 1899 – Tisno na Murteru, 17. VI. 1979). Diplomirao prirodopis i kemiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1922., doktorirao 1928. u Beogradu. Usavršavao se u Nancyju i Parizu, a potom bio kustos u Mineraloško-petrografskom muzeju u Zagrebu. Od 1931. nastavnik Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, od 1941. do 1947. na Univerzi u Ljubljani, pa od 1948. opet u Zagrebu. Umirovljen 1969. kao redoviti profesor i predstojnik Zavoda za mineralogiju, petrologiju i ekonomsku geologiju Rudarsko-geološko-naftnoga fakulteta. Redoviti član JAZU od 1963. Sudjelovao je u petrološkim istraživanjima u Čehoslovačkoj (1931) i na Bliskom istoku (1960). Autor više desetaka znanstvenih i stručnih radova i udžbenika, među kojima se ističu Sistematska petrografija (1945) i Minerali, stijene i rudna ležišta u našoj zemlji od prehistorije do danas (1974). Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1965).