Matković, Petar, hrvatski geograf (Senj, 18. VI. 1830 – Beč, 25. III. 1898). Studirao je filozofiju i teologiju u Senju (zaređen 1853), potom geografiju i povijest u Beču i Pragu; profesorski ispit položio je 1855. Usavršavao se u Berlinu i Göttingenu, doktorirao je u Grazu 1860. Od 1858. do 1883. radio je kao gimnazijski profesor u Varaždinu i Zagrebu. Osnivač je, prvi profesor i predstojnik Katedre za geografiju Mudroslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1883–93). Od 1867. pravi (redoviti) član JAZU-a, kojega je bio drugi tajnik 1874–92. Bavio se povijesnom geografijom, topografijom, statistikom (s Milovanom Zoričićem starijim osnovao je 1875. Zemaljski statistički ured), starim putopisima i putničkim dnevnicima iz XVI. i XVII. st. s opisima Balkanskoga poluotoka te poviješću trgovine i brodarstva u jadranskim gradovima. Pisao je prve obuhvatne geografsko-statističke preglede na hrvatskom jeziku; uz priloge u Radu JAZU Orografska razredba južno-hrvatske visočine i njezina hipsometrijska razmjera (1872), Putovanja po Balkanskom poluotoku za srednjega vieka (1878) i Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka (1879–98), glavna su mu djela udžbenici Statistika austrijske carevine za viša učilišta (1866), Hrvatska i Slavonija u svojih fizičkih i duševnih odnošajih (1873), Geografsko-statistički nacrt austrijsko-ugarske monarhije (1874) i Zemljopis austrijsko-ugarske monarhije (1882).