Stećak se danas nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ima oblik sljemenjaka položenog na podnožje. Impozantan već po svojim dimenzijama, on svojom dekorativnom izvedbom natkriljuje sve poznate stećke u Bosni. Dekorativni elementi koji ga ukrašavaju geometrijskog su, biljnog i figuralnog karaktera, a isklesala ih je prava majstorska ruka.
Simbolika sljemenjaka veže se za vjerovanja onih koji su ispod njega sahranjeni i o njoj se polemizira u znanstvenim krugovima već dugi niz godina, počevši od 1891. osobito o pitanju datacije i simbolici samog umjetničkog oblikovanja. Najnovija istraživanja daju oprečna tumačenja o ikonografiji stećka i prikazima na njemu. Stećak prvenstveno karakteriziraju romaničko-gotičko-bizantske stilske odrednice.
Ranije se smatralo da je na čeonoj strani u plitkom reljefu prikazan srednjovjekovni bosanski grad s velikim kulama, prozorima i glavnom ulaznom ogradom, pred kojom konjušar drži dva snažna konja za gospodare koji se spremaju u lov. Kao nova tumačenja izdvajaju se simbolički motivi prikaza Nebeskog Jeruzalema, te figura Sunca, Dioskuri i Deisis, čiji se srodni elementi pronalaze i u umjetnosti srednjovjekovne Bosne i Huma, te zapada u gotičkim minijaturama, Italiji, Dalmaciji i Srbiji, a određeni prototipovi i u antici.
Smatra se da je sljemenjak posvećen dvojici visokih vlastelina koji su u krvnom srodstvu, možda braći, s tim da je jedan od njih bio ipak višeg društvenog ranga. Na to nam ukazuju dvije figure na pročelju u bogatim odorama, gdje nalazimo da je ona lijeva u nešto raskošnijoj, a zatim dvojica vitezova koji predvode svečanu povorku. Na simboliku „dvojice”, izravno se vežu i prizori iz lova, ali i dvije ptice na granama drveta, dvojica sluga koji pridržavaju dva konja, heraldički motivi kraj Drveta života i slično.
Lijeva bočna ploha razdijeljena je, širokom i vrlo bogatom bordurom akantusovog lišća i vijuga, u veća gornja i manja donja polja. Gornja su polja dekorirana motivima geometrijskog karaktera, a čine ih kružnice unutar kojih se nalaze šesterolatične rozete. U donjim poljima prikazani su vitezovi na konjima; čija su koplja uperena prema naprijed. Ova arhitekturalno koncipirana površina sa zabatom, arkadama i ukupno dvanaest rozeta različitih profilacija kao da govori o dvanaest dragulja od kojih je sazdan Nebeski Jeruzalem. Velike šesterolisne rozete su smještene pod polukružne arkade i ravnomjerno raspoređene po četiri u tri horizontalna reda. U najnižem, one s bočnih strana kao da predstavljaju dva posebna temeljna kamena, jer se prostor iznad ovih arkada „zatvara”, a što bi nam moglo sugerirati kako simboliziraju dva apostola (možda Petra i Pavla).
Desna bočna ploha ukrašena je istom bordurom akantusa i vijuga, koja je dijeli u dva dijela. U gornjem, pet vitezova jedan za drugim jašu na lijepo oblikovanim konjima. Novija su tumačenja ovih prikaza da gornji prizor s pet konjanika odgovarao prizoru u kojem se tipizirano predstavljaju članovi izabrane vlastelinske/vladarske obitelji, a koja je predodređena da uđe u Nebeski Jeruzalem, jer se ova povorka kreće u tom smjeru, a polje svojom visinom odgovara dvjema gornjim zonama prednje strane. Prve se dvije figure razlikuju u odnosu na one koje ih slijede, jer u rukama drže mačeve dok ostali imaju koplja sa zastavama. Ovo je zapravo prikaz viteške povorke koja nije u pripravnosti za bitku što se najbolje očituje po položaju kopalja sa zastavama podignutim prema gore. Sve su figure obučene u sličnu vitešku odjeću, tzv. poluoklop.
U donjem dijelu tri stilizirana drveta dijele plohu na tri kompozicije. Prve dvije se odnose na lov, a treća na prizor iz Otkrivenja. U prvoj kompoziciji lova na jelena, prvi „lovac” odapinje strijelu. Ispred njega je stilizirano drvo, a onda jelen u kojega je već zabodena jedna strelica, okruženog s tri psa. Drugi lovac je smješten u prostor između sljedeća dva drveta. Prikazan je u trenutku kako lovačkim kopljem probada vepra.
Stražnja strana je ukrašena rozetama, a razdijeljena je onom istom bordurom akantusovog lišća i vijuga, koja prati sve plohe ovog tako bogato ornamentiranog stećka.